Burgundi – susret klasičnog i savremenog
Naziv burgundi potiče iz francuskog regiona Burgonja (Bourgogne), poznatog po vinima bogate, tamnocrvene boje. U engleskom jeziku prvi put se pominje krajem 19. veka, oko 1881. godine, kao naziv za nijansu koja podseća na boju burgundskog vina.
Burgundi i bordo su veoma bliske nijanse i nije lako uočiti razliku na ekranu. Bordo je malo „hladnija“ od burgundi.
Dakle, za razliku od bordo nijanse, koja ima više plavih i hladnih podtonova i čija nijansa potiče od vina iz oblasti Bordo u Francuskoj, burgundi je malo toplija nijansa, sa primesom smeđe i ljubičaste, poput vina iz Burgundije.
Zbog te ravnoteže između crvenog (energija), smeđeg (stabilnost) i ljubičastog (duhovnost), burgundi se u simbolici boja povezuje sa zrelošću, elegancijom i unutrašnjom snagom.
U renesansnim i baroknim epohama nijanse slične burgundiju bile su znak moći i statusa. Nosile su ih plemićke porodice i sveštenstvo, jer su pigmenti za tamnocrvene tkanine bili retki i skupi. Kasnije, u viktorijanskom dobu, burgundi je postao omiljena boja za enterijere i večernje haljine: smatralo se da „dodaje toplinu prostoru i licu“.
Iz perspektive psihologije boja, burgundi simbolizuje snagu stabilnosti i mira. Deluje dostojanstveno, pa se često koristi u prostorima i garderobi koji treba da ostave utisak samopouzdanja i topline u isto vreme.
U modi, burgundi unosi toplinu i prefinjenost:
- manje formalnu od crne,
- topliju od sive,
- smireniju od crvene.

A u prirodi se burgundi često pojavljuje u kombinaciji sa neutralnim i zemljanim tonovima koji naglašavaju njenu toplinu:
- pepeljasto sivom korom drveta,
- jesenjim lišćem,
- mlečno belom maglom iznad vinograda,
- maslinastozelenim i karamel tonovima.
Upravo nam ove kombinacije boja iz prirode mogu poslužiti kao inspiracija za formiranje autfita.





